sextress

30.06.2010., srijeda

pismo prijatelju

25.10.2009., nedjelja

Fun time

Da nisam ostala bez posla, ovih dana bi slavila 10 godina staža i to bez dana pauze. Naime, onog trena kad sam odslušala zadnje predavanje na svom faxu, počela sam slati molbe i ubrzo se zaposlila, i od onda samo rad, rad i ozbiljnost... Priznajem, postala sam s vremenom pravi borg - dio sustava, bez želja i potreba... Kad sam se od toga svega otkopčala, u prvi tren nisam znala šta ću ... prvo euforija, pa onda me počela hvatat panika, valovi optimizma pa valovi depresije...sve to u kombinaciji sa ljenčarenjem, predugim spavanjem i zaljevano obilnim količinama razne cuge... Ne, nisam se opila, ali uz dobru klopu dobro ide i dobra čaša vina, a kad ujutro ne morate na posao...zapravo manje više nemate nekih fixnih obaveza... oče to postat i par čaša. Uglavnom ... 2 mjeseca takvog samo-tetošenja, i uprasila sam se na ravno 70 kila. Nije strašno ali s obzirom da mi savršeno stoji kad imam 63, i cijeli moj ormar je "kreiran" za 63 kile... ovo je ravno katastrofi! Jedino šta mogu navući na sebe su traperice koje su mi sad uske uske uske i neke neozbiljne majičice... Sreća je jedino šta se sve to fino ravnomjerno rasporedilo, pa sad košuljama pucaju gumbići na solidnim četvorkama :) Naravno, frendice to komentiraju sa "mogla bi smršavit" a frendovi sa "dooobraaaaa" ... Kako god, ovih dana me prošla faza uništavanja, pa sam krenula revidirat svoje kile, ormar, i uglavnom radim veliko pospremanje. I u cijelom tom procesu revizije, na red je došao i moj izgled, moja duga smeđa krasna no - obična kosa. Pa sam prošli tjedan sjela kod frizerke i prstom pokazala poster rasne plavuše i rekla - Oču to! Veli ona dal sam sigurna, da će kosa dosta patiti i da to neće ići iz prve. Ja reko - Gle, ako mi otpadne skalp, nema veze ali hoću postat plava! Nisam nikad bila, pa hajmo probat... I tako... skoro 4 sata je ona mackala i trackala, muljala folije, pa daj isperi, pa daj stavi pa daj ovo pa daj ono... I na kraju opere ona kosu, sjednem ja pred ogledalo i skinemo ručnik a ono... neka zgodna plavojka me škica :)) Istina da imam otprilike pola kose od onog šta sam imala, da smo morale šišat skoro 10 cm AAAAALIIII ...ja prezadovoljna :) Dođem navečer doma.. i skužim da je susjedovo dvorište prepuno auta, muzika trešti odnekut...uuu.. bit će da je opet neki tulum :) Ubrzo sam bila sa čašicom cugice u ruci, okružena čoporom punim testosterona... frend postao tata, a s obzirom da susjed ima prigodan party - prostor, feštalo se naveliko... čak su i nekakve tamburaše dovukli... Iako nisam bila jedina cura, niti sam bila sređena za razliku od ostatka ekipe, do 5 ujutro sam uspjela dobit 3 broja telefona, jedan me cijelo vrijeme vukao k sebi da idemo plesat, pozvana sam na sljedeći tulum, frend koji me nije do sad nikad pretjerano pogledao mi se upucavao cijelo veče ... A s obzirom da mi je on oduvijek nekako baš onako lagano napet... pomislila sam si zakaj se nebi počastila kad se već nudi... pa smo završili kod mene. Sva sreća da smo oboje bili tak cugoš pa nismo niš uspjeli napravit osim dobro se nasmijat ... A drugo jutro, onako sva polumamurna sam updatala profil na Iskrici... koji je osmišljen sa jednim jedinim ciljem, no o tome u sljedećem postu.

- 00:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

06.10.2009., utorak

medo ili međed?

Ah, kad već radim neku polureviziju, ustvari istresam dušu više radi sebe same nego drugih, onda moram doktaknuti i svog "?!" zadnjih godinu dana... Ipak, vidim, ima barem jedan koji me prati i pamti, pa će se on sjetiti priče o Plišanom Medi, a oni koji to ne znaju...ma nek potraže stare postove :) Za koji dan bit će godinu dana kako smo se upoznali, i moram priznati da ne mogu vjerovati sama sebi da sam godinu dana potrošila na nadanje i sanjanje o njemu... Na početku je bio predobar prema meni... pazio me, mazio me, uvijek mi se javljao, pisao predivne porukice, pričali smo satima na mob... U međuvremenu je skinuo 20 kila, istesao se i pretvorio od lika koji je ličio na dobricu aka Plišani medo u opasnog predatora koji više liči na rasnu Panteru. Promijenio je stil oblaćenja, iz nekih odijela i hlača bez forme i oblika se uvukao u predobre traperice, sportiva majice ...čisti sex! No ono najbitnije, bila sam tako jako sretna, sretna zbog same pomisli da je on u mom životu! Tamo negdje u proljeće, nakon skoro pola godine poznanstva konačno je pao i prvi sex... Uh... Jest da je bio na zadnjem sjedalu i na jarunskom fukodromu, ali nešto tako dobro odavno nisam iskusila... Što se sexa tiće, ja sam moderna dizelašica... Možda sam malo tromija u startu, ali tko shvati kako funkcionira moj okretni moment i turbo ;) ... e taj se zna i izguštat :))) ...obično mi prvih par puta sex nije nešto, dok se malo ne naviknem na čovjeka, jer svatko ima svoj neki ritam, način, stil... Međutim, s njim je bilo kao da smo stvoreni jedno za drugo... Odmah je sve štimalo... A i njemu je bilo dobro, i bio je sretan ko malo dijete kad me vraćao do auta... Još mi je rekao da nije htio da to bude prije, da ga se ne zasitim prebrzo... I od tada je sve nekako krenulo u malo boljem smjeru, ali i dalje nekako presporo, držao me na odstojanju... Sex sve bolji... te stvari se mogu fejkati u jednom dijelu, ali nakon što bi osjetila kako se on trese i gubi u mom naručju, znala sam da je i njemu sve to bilo više od obične ševe... meni je bilo toliko dobro da sam ja mislila da ću se izgubiti pa sam počela kočiti stvari...Tipa on me primi za ruku, ja ju izvučem...on krene radit neke planove, ja mu ne vjerujem... A onda se dogodilo to sa mojim poslom, bila sam u komi, bila sam izvan sebe... tražila sam ga da popričam s njim o tome, tražila sam rješenje... trebala mi je podrška konkretna, a ne samo u riječima... A on je htio da budem vesela i nasmijana i da mu ispunim neke njegove fantazije... sexualne, ovakve i onakve... I cijelo vrijeme da ja njemu neću napraviti ništa, a on meni sve šta poželim. Hm. Istina, pomogao mi je oko posla, bio tu i slušao me, pomogao bi mi manje više uvijek kad bi ga tražila, ali nisam nikad tražila nešto previše... Ali da je bio super, i nije. Nalazili bi se po kavicama, pričali, smsirali... Ali to je sve. Nije me izvodio, nismo izlazili zajedno, od silnih obećanja o nekim izletima i svašta nešto, na kraju ništa. Koliko god da sam ga obožavala u tom trenu, falila mi je ta jedna mrvica kao dokaz da mu je stalo do mene, a ne do nove igračke... I sumnjala sam sve više u sve njegove riječi... Otišla sam na more, čuli smo se telefonom prvo stalno, pa sve rjeđe...pa je krenuo obećavat da će doći do mene, pa nije ...I tako sam ja nakon mjesec dana i njegovih par odjeb poruka popizdila i napisala mu da mi je s njim bilo predobro i da sam mislila da bi moglo biti i puno više, ali da očito njemu nije bilo tako dobro ...bla bla.. 3 poruke dug sms.. i ako kaj misli napraviti nek to bude ovaj tjedan, ili nek bude čovjek i nek mi kaže da se ne nadam pa da tražim sreću s nekim drugim. Naravno, nikakvog odgovora... I prekid kontakta od mjesec dana. Ni on ni ja nismo slali poruke. A onda sam se vratila u zg, i zbog nekih problema, a možda mi je to samo bio izgovor, nazvala sam ga da se vidimo. Trebalo je tjedan, dva dok je našao vremena.... A onda smo se našli na kavici.... Odlučila sam se držati neutralno, kao da nikad ništa nije bilo, i držat se samo poslovnog dijela priče. Ali on je krenuo s time kako dobro izgledam (ok, i meni se srce slomilo kad sam ga vidla, kad je sjeo kraj mene i onaj njegov miris... predobar mi je...), pa jel sam ja to malo smršavila - a nisam, zapravo sam natukla koju kilu - da mu skroz dobro izgledam, da vidi da imam novi mobitel, a njemu nikakve sličice neću slati...bla bla... Ja sam naravno samo iskomentirala da je on odlučio da će biti tako... Pa je krenuo objašnjavat... i nije se dao prekinuti mada sam rekla da me zapravo ne zanima... Ali uglavnom, njegove riječi su da je on mene sebi silno želio, da je sanjao i maštao o meni, a ja sam bila tako hladna i zatvorena prema njemu, nisam mu ništa vjerovala i nisam se htjela potruditi oko njega... i njemu je uletila prijateljica koja se trudi oko njega, koja mu ispunjava sve želje, i da mu je sad super i fantastično, da je dobio više nego je mogao sanjati, i da drugo više ne treba. Mogao mi je slobodno opaliti dva šamara, manje bi boljelo. Ja velim ok, drago mi je zbog tebe. A šta drugo da mu velim? Došlo mi je da se srušim i da plačem tamo ali to je to... njemu je super. I onda ostanemo sjedit još sat vremena mada je on par puta rekao da ima drugi sastanak, i insinuirao da je taj sastanak sa nekom ženskom i poslije će "radit", no na taj super sastanak je na kjraju kasnio jer je sjedio samnom i dok je trebao već biti tamo gdje je krenuo ... I u međuvremenu mi je pregledao mobitel i nek mu pošaljem slike u toplesu i nek mu pošaljem još koju sliku - ?! I jel su to meni još narasle cice i da kaj brijem o silikonima, da imam savršene ... ?! A super mu je dobro s tom novom ?! A pogledom me guta, i svako malo me dodirne koljenom ispod stola i naslanja se uz mene, i osjećam da bi me najradije tamo na stolu povalio... Na kraju sam se ja ustala i rekla da idem, jer više nisam mogla izdržati to mučenje i te poglede. Nakon toga smo se čuli skoro svaki dan telefonom dobrih deset dana... Malo je on mene zvao da mi kaže šta je napravio vezano uz taj posao, malo ja njega...i svaki put bi okrenuo na neku zezanciju i insinuiranje .... ali kao, nebi on, jer ja sam mu tako zatvorena.... A ja sam izgubila totalno volju i nadu, i sve me pokopalo tako da nemam volje više za njega. Strahovito ga i dalje želim, sve me boli od pomisli, taj susret me ranio skroz... i najgore je šta osjećam da ta njegova priča o toj novoj ne drži vodu, ali kad je on tako odlučio... I kako da više vjerujem svojoj procjeni nečijih osjećaja kad sam i opet ostala sama? U međuvremenu mi je s nekim porukama i ponudom za večeru "koja može prijeći i u nešto drugo" uletio jedan dugogodišnji prijatelj koji mi je oduvijek bio napet, ali nisam htjela miješati posao i ljubav u to vrijeme... Pa sam se nekako ponadala da ću i ja krenuti dalje i zaboraviti svog Medu... I prepustila se toj ideji, fokusirala se, uvjerila samu sebe da će to biti bolja varijanta jer je on eto, rekao da će doći po mene i da idemo u grad na večericu. Pa tako nisam nazvala svog Medu kad smo rekli da ćemo se čuti. A nije ni on mene... Žao mi je... On mi je bio...zaista sve što mogu tražiti od muškarca. Znam da sam si sama kriva jer istina je da sam bila rezervirana, i da mu nisam baš vjerovala... Ali, ako me tako silno želio i sanjao kako kaže... malo je onda odustao prebrzo.

- 00:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

27.09.2009., nedjelja

Lešinar

Lešinar Kao što napomenuh u zadnjem postu, moj dragi Pilić se na kraju pokazao kao pravi pravcati lešinar... Bili smo si dobri očito kad je imao koristi od mene... A kad sam ja postavila pitanje i počela inzistirati na nekim rješavanjima dugova i neodrađenih poslova, onda su krenule uvrede... Taamo negdje prije godinu i pol, on i ja smo bili – sada znam – KAO zaljubljeni...Ja sam mu izrekla neke planove, za neki mali poslić. Bio je oduševljen. Ali ono - O D U Š E E E E EV LJ E N ! Naravno, uključio se u to planiranje i bio mi full podrška. Ja sva sretna, naravno... Kroz tu priču uključio se nekako i njegov otac u cjelokupni aranžman... A u priči je bila jedna nekretnina i cca 25.000€ čiste love...Keš na sunce unaprijed. A kako su oni bili neprestano bez love, dok su se radili planovi, ja sam u svom autu vozila , i plaćala račune. Naivna kakva jesam, mislila sam da nema veze, barem imam podršku. Na kraju su oni nekako na brzinu napravili plan, priznajem, činilo mi se sve to dobro, i mislila sam si bolje da dam posao njima, jer kao, „ostat će u obitelji“ ... I tako su krenuli radovi... koji su se od planiranih 2 tjedna , razvukli na 2 mjeseca. S nekim detaljima nisam bila zadovoljna, s nekima prezadovoljna, a neke stvari ni danas ne mogu progutati. No, bili so si dobri i to sam sve nekako... misleći na onu – pogledaj big picture – smetnula s uma... Uglavnom, jedan dio posla zbog tog njihovog odugovlačenja nije odrađen na vrijeme, i ja sam tu progutala knedlu, ali kao, na jesen če oni odraditi... Došla je jesen, ništa od radova. Došla je zima, Pilić i ja prekinuli... ja malo šutila jer kao, da ostanemo u prijateljskim odnosima, pa da ne ispadne da sad ja radi prekida silim radove... došao i prvi mjesec, i drugi... Pitam ja kad će se posao dovršit, a oni meni da kaj mi se žuri, da budu... Došao i prošao i ožujak, došao travanj.. Ja sad već opasno ljuta, zovem, ganjam.. I kao, budu oni došli na taj i taj datum. Ja uzmem godišnji, ništa... Za dva tjedna opet ista priča... Obećaju, i ništa. Tu su već gadne riječi počele padati... Nisam mogla vjerovati svojim ušima da to čujem. Od čovjeka koji se zaklinjao da će uvijek biti tu za mene... Nisu mi htjeli vratiti novac, nisu htjeli vratiti ključeve nekretnine, poklapale su se slušalice i odbijali pozivi, prijetili su mi da ima i „jačih od mene“ kad bi rekla da ću cijeli slučaj prepustiti policiji...Jer sve su radili na crno. Negdje u lipnju, dakle godinu dana od početka radova, završili su posao ali na tako grozan način, i tako sam svašta čula tom prilikom da sam se zgrozila... Od toga da i treba noge prepilit, do toga da imam sreće što mij e otac umro pa mogu trošiti njegov novac. E to nisu trebali izgovorit. To kad sam čula, ti ljudi su za mene bili mrtvi, ali ono,mrtvi. Neka 2 mjeseca nakon toga, na jednom društvenom zbivanju, među MOJIM prijateljima, pojavio se Pilić-Lešinar i pred svim adođe sav ljubazan pružat mi ruku i kao, on će se pozdravit... Ma molim te lijepo ?! Poslije svega... Samo sam mu okrenula leđa i rekla prijateljima onako naglas „ ne mogu vjerovati da ima obraza pojaviti se ovdje!“ I to je bilo to... pojma nemam di je i kaj se s njim zbiva...netko mi je kasnije rekao da ga je vidio s curom, ali iskreno... Meni on nakon svega znači... 0... Više osjećaja imam za pregaženu macu na cesti, nego za njega sad. Eto, kako je jedna krasna ljubav završila...

- 21:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

25.09.2009., petak

Vremeplov

Nevjerojatno šta se sve može dogoditi u 6 mjeseci... Zapravo i manje, ali sad gledam da je toliko prošlo od mog zadnjeg posta. Uspjela sam se zakrviti sa svojim bivšim, za potrebe ovog bloga prozvanim Picek. I s njim nemam više kontakt, niti pojma imam kaj se s njim zbiva. Niti me zanima. Moj ...prijatelj... pa ljubavnik, pa bivši, pa opet prijatelj... Plišani medo ...Uh... pa tu je zaista bilo svašta. I ljubavi, i sexa, i svađa, rastanaka... i sad opet se nešto zbiva, a šta ja ne znam, jer taj čovjek ... Nije baš normalan. Ali mi je taaako opako jebozovan i tako mi je dobar da bi ga pojela najradije. Osim njih, srela sam na moru bivšeg, koji je bio toliko očajan kad sam ga nebrojeno puta odbila, da mi je na kraju rekao da će mi platiti sex, i moliti ako treba, ako je meni to gušt. Hm, da... Možda sam trebala prihvatiti....jeeer... dala/dobila sam otkaz. E taj dio je najgadniji dio u cijelom ovom mom updateu. U toj mojoj sada već bivšoj kompaniji već cca godinu dana traje progon ljudi.... konstantan mobbing, kršenje prava poput neplaćenih prekovremenih i radnih subota koej se nigdje nisu pisale, pozivanja da se ranije vratiš sa godišnjeg i onda se onaj ostatak zaboravi, itd itd... Onda su krajem prošle godine par stotina ljudi poslali na ullicu, jednostavno su ih na staru godinu kad su odlazili s posla obavijestili da im se ugovori neće produžiti. Pa su onda nama managerima srezali plaće... Mene je to pogodilo u iznosu koji inaće odvajam za grijanje i cjelokupne režije svaki mjesec.. Ali sam to cijelo vrijeme trpila jer sam imala ugovor na neodređeno i relativno ok plaću, i guram cijelo vrijeme jednu investiciju u poslić sa strane i trebala mi je neka stabilnost i kreditna sposobnost... A onda su napravili novu hijerarhiju i srezali cca 150 radnih mjesta... I to doslovce na način da su ljudima nudili radna mjesta sa plaćama i do 70% umanjenima... Srezali su i moje radno mjesto. I ponudili mi plaću umanjenu ravno 50%. I degradirali me da bi mi nadređena osoba bila gazdina rođakinja, koja je inaće svako malo zvala da joj nešto pokažem i pomognem... i uz sve to došli na ideju da radim umjesto troje ljudi koje su najurili. Nisam mogla...pukla sam ko kokica... I tako sam se odlučila postati tehnološki višak i pokupit ukupno 6 i pol svojih managerskih plaća ... pa kako bude. BIla sam 2 mjeseca na moru, odmorila se , malo posložila stvari u glavi... I sad tražim posao. Za sad neuspješno doduše, ali valjda bude nešto... Btw. čula sam da si je naš gazda sad nakon sve te krize zbog recesije i otpuštanja kupio novi bmw. Blindirani. Ah da... skoro zaboravih... Moj mali posao životari... Jedan mjesec krene da se poveselim a drugi je koma da moram svojim parama krpat ruke... Usput guram taj jedan veliki projekat, za koji uopće ne znam kaj da napravim jer me ovo s poslom zdrmalo opasno... Fali mi još 10% od sveg uloženog da završim stvar, a nemam di nabavit pare... Svi koje pitam mi vele da osustanem jer tek sad dolaze loša vremena. Eto... Ukratko o zadnjih dugih pola godine. Znam da mi je ova godina sneka jebena prekretnica... Samo sad još ne mogu odlučiti , dal i pozitivna ili negativna, kao i ova slička gore, ne znaš jel sumrak il zora !

- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.02.2009., ponedjeljak

update

01.12.2008., ponedjeljak

OBJAVA

E ovako, da ja više ne crvenim kad naknadno čitam svoje postove i komentare... Nešto ću priznat. Ja vam imam poveliku dioptriju i još k tome astigmatizam... To bi značilo sa sam čorava ko koka u sumrak. Preko dana nosim leće ali navečer bome moram malo odmoriti oči pa onda na nos nabijem svoje pepeljarke...i tipkarim postove ... E pa, od tuda ti svi silni tipfeleri... Je*a ga , imam 19" samsung lcd i 2x provjerim ,al nekako se pokoji uvijek omakne.... Pa se ponizno ispričavam. A o tome kako sam poradi toga u sauni sjela pored krivog frajera, a moj s druge strane gleda i nije mu jasno koji mi je.... drugom prilikom.

- 22:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

29.11.2008., subota

tko je kriv - mačka što je brza ili miš što je spor?

Ovo svoje razmišljanje već duže želim podijeliti sa ovim mojim malim ali važnim blogerskim pučanstvom... Dakle, iz mojih dosadašnjih postova ste mogli uvidjeti da se nekako malo učestalo nađem u klinču ili igricama sa oženjenima... Pa tako je i moj sexbuddy meni postavio pitanje -Kako to da si mi se javila, a rekla si da s oženjenima nema šanse? A ja njemu : Valjda iz istog razloga iz kojeg si se ti javio i došao meni jutros na vrata i u krevet ...Osim toga, zar je moj zadatak paziti na tvoj brak ako si ga sam ne paziš ? E sad... To je neka vječna (moralno-etička dilema) ... Da li ja ugrožavam taj njegov brak, ako je on u tu prevaru ušao zajedno samnom? Ako je on u tom sexu učestvovao podjednako kao i ja, ako on meni odgovara na sve poruke i tu je za mene podjednako kao da je slobodan, bez obaveza? Ako ja ne moram pazit kad ga smijem i kad ne smijem zvati itd itd... Čak dapače, nekad on više navaljuje nego ja ... Napominjem da nikad nisam bila u vezi sa oženjenim koji bi mi rekao da se moramo sakrivati. Zapravo ovi sa kojima sam bila su samnom najnormalnije planirali i odlazili na izlete, izlazili smo normalno kao i svaki drugi par tj. u grad i društvo, ljubili se po kafićima... Da li sam ja ta koja bi njega trebala ostaviti jer je on oženjen? Nekako si mislim da ne, odnosno vjerojatno bi si našao neku drugu... U cijeloj toj priči, iskreno sumnjam i da te njihove žene to nisu znale. Zapravo čak suprotno, mnoge su znale. I neki su mi sami rekli da su znale za to, ali su šutile - zbog djece, drugih, i što je najvažnije, novaca. Redom su to frajeri koji imaju više manje love, sve riješeno - stan/kuća, novi auto svakih godinu-dvije, kartica bez limita ... za ženicu, naravno. Ženica ne radi ili radi neki poslić tek toliko da se ne dosađuje doma. I sad, tko je tu bez morala ? Ja, koja sam s tim muškarcem zato jer mi se on sviđa, jer mi je stalo do njega i zato jer me nasmijava i koja nikad nisam ni tražila ni prihvatila neki poklon (btw. najskuplja stvar koju sam ikad dobila od frajera je parfem), koja sam tu za njega kad je nervozan i jadan jer mu je propao posao, koja ga satima mazim jer se on loše osjeća, koja zbriše sa posla jer je on u blizini pa da popijemo kavicu i da ga malko vidim... ili službena gospođa koja muža ne vidi po par dana, ne zna uopće di je i šta radi, ne brine a niti znade da je on tu noć izletio sa ceste dok se vraćao s puta jer je bila takva magla da nije vidio ništa a uz to je bio i užasno umoran... Ali usprkos tome bez imalo grižnje savjesti troši njegove novce i priča okolo " moj muuuuuž... " Znala sam situaciju (ne jednom) gdje je žena pričala okolo kako njen muž njoj ovo i ono, kako je on divan i ovakav i onakav i da on nju obožava... a taj isti njen divan muž bi dao lijevu ruku da mi se nagura u gaćice ili sam znala da ševi okolo sve šta stigne.... E sad, već sasvim drugo pitanje je šta ja radim s takvim likom tj. ona priča - ako je varao nju, varat će i tebe... Hm... Pa sad... Ja sam iz nekog svog dosadašnjeg iskustva i nekako zbog svega kaj mi se u životu izdogađalo, poprilično razočarana tkz. obiteljskim vrijednostima, institucijom braka i idejom o vječnoj ljubavi... Dapače, tijekom vremena razvila sam ideju da tijekom godina / vremena čovjeku trebaju različite stvari iliti različita vrsta partnera... i tako se u nekom periodu sretne dvoje koji trebaju isto - šta god to bilo - sigurnost, nježnost, divlji sex, obitelj ... i dobro im je dok se ta zadača ne ispuni, ili dok ne krenu u drugim smjerovima... A ako ne krenu u istim smjerovima, nastaju problemi, razočarenja, navlačenja... Mislim, čemu ? I tako sam ja u svemu tome razvila neku svoju teoriju i stav i nekako ne očekujem ni brak, ni neku obitelj...Ono, ako poželim dijete ( a ne želim ga još nimalo, i želim ga sve manje), ne moram se zato udavat... Dapače, mislim da se neću niti udat. Kad budem spremna, kad razmislim da mogu sama, opla... Već imam frenda koji mi se sam nudi da radi lijepu djecu, haha ! Šala mala...Al zbilja, to glede djeteta... S obzirom na sva sranja koja se danas događaju, na razvaljene obitelji gdje se roditelji ne podnose, gdje majke truju djecu mržnjom prema ocu jer ne plaća alimentaciju, gdje djecu povlače po sudovima i mrcvare s analizama dnka... Mislim da je čak zdravije imati dijete s prijateljem pa da imate neki zdravi odnos nego se tu glumi kao neka velika ljubav, svadba od 500 uzvanika pa za 5 godina pokolj po sudovima... Uglavnom, da ne odem predaleko, ja sam nekako odustala od ideje o braku. Ne smeta me njegov služben status dok je on fer prema meni. Dapače, za većinu tih frajera sigurna sam da nisu spavali sa ženama dok su bili samnom. NIje ih bilo puno, samo par al dovoljno za neki uzorak da znam o čem pišem. Jedan je skoro živio kod mene... I samo jedan je nakon mene ostao u tom svom braku. Ostali svi su vidjeli da to nema smisla. Mislim, vjerojatno su to znali i prije ali su se nekako navikli živjeti u toj svojoj čudnoj simbiozi... navikli se živjeti u laži. Samo ne znam čija je laž veća... Žene koja kaže : ja sam udana žena ŽIVIM u braku / ja IMAM muža... Ili njegove sve sitne laži... Ili moja ? A šta kad ga otvoreno pitaš : da li si oženjen ? On kaže da nije. Ti kažeš :ne laži, dala sam te provjeriti. A on kaže : a šta da ti kažem, i lažem i ne lažem.... kad neke stvari nisu gotove al bit će, za sad ti nemam šta reči. Kaj onda ? (btw. to mi je moj plišani medo rekao)

- 20:17 - Komentari (8) - Isprintaj - #

28.11.2008., petak

sexbuddy

I tako moj plišani medo i ja na toj prvoj večerici u restaču smo se nešto zezali i on se tako slatko nasmijao.... Ajme , što ima krasne zube! ... pričali smo o svemu i svačemu a ja lajava kakva jesam, rekla sam mu i da sam prekinula s dečkom pa mi eto on sad krati dane... Hm... Rekao je da mu ne smeta i da ću pored njega zaboraviti na bivšeg. Hm, da.... Iskusni lisac samo takav... Na povratku sa te prve večere, nije me ni pipnuo. Tek na izlasku iz auta je pala lagana pusica... A nije da nisam razmišljala o tome... Užasno me privlači a opet... Sve što i sad znam o njemu je zapravo bilo njegovo ime i broj mobitela, koji nije prijavljen. Auto je rekao da ionako nije na njega. Razmišljala sam o njemu i par dana kasnije, naletila sam na neke novinske članke, izjave ministara i naše vrle vlade, izjave poznatih faca... neke njegove nepovezane izjave s večere kaj sam mislila da sam ja nekaj krivo čula i shvatila i pročitano su se složile u jebenu priču... Samo u toj priči nigdje njega.... fck, s kim se to ja družim ?! Zamolila sam prijatelja u policiji da ga provjeri... nisam saznala ništa, osim da je oženjen što je krasno btw... Ali ono, čovjek radi kilometre i kilometre ppo našoj i svim okolnim državama, a nema ni jedan fckn prometni prekršaj !? S jedne strane sam poželjela obrisati broj i prekinut svaki kontakt, s druge strane me strahovito privlači ta neka čudna mješavina moći i sigurnosti koju osjećam pored njega... On je od onih muškaraca što poslije druženja s njim još satima osjećaš njegov miris, kao da ti se uvukao u svaku poru... I neke sitne pažnje, osjećaj da me pazi... Mislim, ja imam 65 kila i skoro metar i sedamdeset, a pored njega se osjećam ko patuljčica i sva nekako sitna... Druga večera je prošla u zanimljivom tonu...Uhvatio me malo na prepad, odmah poslije posla... otišli smo malo izvan grada u neko izletište... Rekla sam mu par detalja iz kojih je znao da sam se raspitivala o njemu... rekao je i on isto to meni. Priznali smo si da smo se provjerili. Pitala sam ga zašto mi laže, a on mene da li mi to smeta... Poljubili smo se čim smo sjeli u auto. Kratko. Ali jako, jako slatko... Toliko da jepar km nakon tog restorana skrenuo na nekakav poljski put i ... završili smo na zadnjem sicu.. ja nemam pojma kak sam ja uspjela ostat doslovce bez hlača, gaća i grudnjaka jednim potezom, al sva sreća na kompliciranim čizmama na kojima je zapeo pa se meni malo kisika uspjelo vrati u mozak da pitam jel ima kondome. Naravno da nije imao. I hvala mu što nije navaljivao. Ili možda bolje da velim - papak. Zapravo ne znam kome je bilo više žao, al ono, kad se trenutak izgubio, pa mi došlo sve u glavu... Ma mi ženske smo zbilja komplicirane, bi a ne bi... A sad kad razmišljam, ajme, mislim čak da je bila i pomalo smiješna scena... ja onako u hlačam od odijela i bijeloj košuljici a on .... ajme, ajme, nikako mi on ne ide uz sex na zadnjem sjedištu... Ja sam bila zbunjena još 5 dana poslije toga. A njemu se izredalo ovo i ono... neka putovanja, isključen mobitel, gužva... a opet... nije mi nikako tip koji guguće na telefon ili šalje romantične porukice, ali dogodile su mu se slatke sms porukice, toliko slatke da sam ja poslala mmsove radi kojih se crvenim pri pomisli... Ali i dalje stalno zauzet svime osim vremena za mene. Jedino kad sam ga zamolila da se vidimo, da trebam savjet, to smo se našli na sat vremena ... i tako se nekako malo distancirano držao, a bome ja ga nisam mogla pogledat jer sam imala osjećaj da mi sve čita na licu... Kasnije smo se čuli telefonom, al sve kratko i jasno, rješavao je moj problem, povukao veze i veze ... Za sve šta sam ga zamolila bio je tu, ali telefonom. I stalno vidimo se, organizirat ću nešto... I ništa. A ja cijelo vrijeme gorim, doslovce gorim. I ne znam šta da si mislim, jer sve ovo se izdogađalo u mjesec dana od prekida sa mojim malim! I onda puknem i pošaljem mu totalno romantičan sms. I lik ne odgovara. Jedan dan. Drugi dan.... I meni se nekaj zdesi s autom da ga moram ostavit na servisu cijeli dan, i kemijam i kemijam tko će me vozit... Moj mali me u tih mjesec dana, doduše, zvao par puta na kavu, al nisam još spremna na njega. A drugog nikog nemam... I padne mi na pamet moj jedan prijatelj. Mislim da sam ga spominjala... Zapravo, on mi dođe baš kao moj sexbuddy... Nas dvoje smo se viđali jedno pola godine samo na bazi - ja ga naručim kad mi treba malo muške ljubavi, on dođe, posexamo se, on popuši i popije sokić i ode dalje svojim putem. Malo se naljutio kad sam upoznala malog i rekla da ne želim malog varat s njim... Prije koji mjesec mi je nešto rješavao i kad mi je rekao da se ženi, a ja da se ne družim s oženjenima (ih, koja ironija!) je demonstrativno pred menom obrisao moj broj... Uglavnom, pošaljem ja njemu sms... Kao, ne zna on tko je to... E sad kad sam već prva poslala, glupo je ne odgovorit...Ideeeemo do kraja... Sms po sms ... I dogovor je pao... On će me vozit na servis. Samo kaj nisam uplanirala ono kaj je on uplanirao. A to je da je ujutro u 7 sati bio na mojim vratima... Uf, onako me zgrabio na prepad, a ja još sva snena i nepočešljana i u piđami... Bilo je kratko ali slatko... Zapravo, on mi uvijek dobro dođe, bez previše emocija a opet dobro je... Pratio me do servisa, vratio na posao, i popodne došao po mene da odemo po moj auto. Pusa i čujemo se. I kako to obično biva s tim muškima, ovaj moj medo je valjda nanjušio da mu se netko muva po terenu. I pojavi mi se na poslu da je u blizini i idemo na kavicu...S drugim autom, a tek u tome fakat izgleda mafijaški, još ima zatamnjena stakla. Traperice i pulover, kapa na glavi... auf, kako mu doooobro to stoji, slinim od same pomisli.... Ajme... Uf... Mislim da mi je vidio u očima pizdariju... A bome sam i ja u njegovim vidjela svašta. Od same pomisli me prolaze trnci... Ono, užasno topli pogled koji govori : najebat češ i to gadno...

- 20:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

26.11.2008., srijeda

Jozo Mafijozo ili Plišani Medo ?

Kao što napomenuh, budete mi oprostili ako ne idem redoslijedom kao pod točkicama u dolje navedenom postu, a zbog poradi nekih sitnica sve je izvan nekog vremenskog konteksta... Uglavnom , pozvala mene moja dugogodišnja frendica na neki party, kao frend slavi ročkas u nekoj konobi. Ajd, bumo mu čestitale i idemo dalje... Jebga, nije mi rekla da se radi o privatnoj konobi. A sve mi bilo jasno kad sam ispred kuće na parkingu ugledala poredane đipsone , audije , bmweje, cayenn...a bio je i neki poršejić A u konobi tamburaši drapaju, šank nakrcan cugom, ekipica raspoložena, janjac na stolu miriši.... I tako .. sjedim ja za stolom i spazim da sjedim nasuprot jednog vrlo vrlo poznatog frajera. Mmmm, uživo je još zgodniji nego na tv-u ili novinama.... Ulovila sam par zanimljivih pogleda tijekom večeri iz njegovog čoška, ali ništa više od toga... Zapravo moram priznat da se nisam baš nešto sjajno osjećala, oko mene sve neke polugoli curički bili, jedna mala u haljinici dopičnjaku na bretelice a ja na sebi dolčevitu + vesta kaj mi dođe skoro do koljena i hlače... I tako, došlo vrijeme čestitanja slavljeniku, upoznajem se ja, ljubim za rođendan a lik me ne pušta... Da zašt' ja neću popit s njim za njegov rođendan?! Ja reko : pa vozim čovječe... I drž nedaj, vadi on lovu za taxi, pa ovo pa ono...ajd, popijem ja to piće al sad on ne pušta, on bi plesao... Jer ono, tamburaši drapaju i svi skakuču u nekom kao kolu i svima je super... I tako ja malo u kolu, malo ovom u zagrljaju i dospijem nekak do nekog lika... U prvi tren ga nisam baš ni gledala jer sam čovjeku jedva do ramena, a još se i ova moja frendica ubrzo zgurala među nas... I počnemo mi nekaj pričat... Kad doleti opet slavljenik, i jebaga - skuži da nemam čašu.. I ajd opet... Aj daj buš popila i ovo i ono i ja da vozim.. I simo i tamo... I dofuraju oni meni cugu, ja srknem, i opet čašu na stranu... I u svemu tome, ova moja Prijateljica se već upoznala s tim velikim likom, i krene upoznavat i mene s njim, i laprdne da bumo uskoro i kod mene imali feštu jer ja uskoro pokrećem svoj biznis! Joooooj, kak mrzim tak neke stvari kad ljudi pričaju... I krene se ovaj veliki raspitivati da di šta i kaj, i ja velim da nebu tak skoro ništa, jer me eto banka zajebava... I veli lik : ajde da tu sjednemo malo na stranu, pa mi ispričaj, možda ti mogu pomoći.. I ja prvi put pošteno pogledam čvojeka .. Ono, lik valjda 2 metra, 110 kila, ozbiljno lice poslovnjaka i neki topli pogled skroz, neki pulover ala barbi i košuljica... ko plišani medo... I tako, sjeli mi, ispričam ja njemu nešto ukratko, više ga je zanimala ideja mog biznisa i koliko mi je to sve pametno... Uglavnom, sasvim fino smo si popričali... I skrenula na to moje ne-pijenje i da kaj ja tak volim svoj auto i bla bla... A kak ja faaakat volim svoj auto, ja krenula toliko oduševeljno pričat o njemu.. i odjednom lik ustaje, i mene za ruku, i ajmo, da vidim ja kakva si ti vozačica! Ma reko kaj ti je, pa nebum te sad išla vozat! Osim toga, ne staneš ti u moj mali auto! Ne, ne, s mojim! Izađemo mi van, meni oči malko ispale kad sam vidla kaj je žmignulo na parkingu, vidim sjeda on na suvozačevo... Sjednem ja sva važna i - joj, pa ovo je automatik, to ja ne znam vozit! Veli on, ma ništa sad ću te ja naučit! I lik mene tam na parkingu uči vozit automatik! Ma da ne povjeruješ! Onak, ko u autoškoli! I kad je valjda bio zadovoljan kako sam savladala sve te varijante tiptronica, veli on ajmo sad na cestu... ... A autić kao saliven mi lego...hiiijao, koji gušt! Malo sam se prvo pravila fina a onda kad je on počeo vikat da stisnem, da vidim kak ide, a bijesni konji riču ispod haube, pa mislim si ja - ak tebe nije strah onda ni mene nema kaj biti, mislim, znam kak vozim! . Mislim da smo se vozikali jedno 10 minuta... zbilja mu je krasan autić... I dođemo mi natrag, sparkam ja ... čovjek veli da fakat odlično vozim i .... ono, sad bi bio red nekaj jel, s obzirom na situaciju probat. Onako, malo mi čudna situacija bila, još sam ja u tom trenu bila sa onim svojim malim. Jest da smo se navlačili, ali nije bilo govora o prekidu. Al plišani medo nije pokušao ništa. Vratili smo se na party, otplesali nekaj, na odlasku me pitao jel bude onda kaj od večerice bar ako ne od tog mog partija... I obećao da će ispitat za ovaj moj problem. Razmijenili brojeve i papa... Ode ja domeka u svoj mali svijet. Na izlasku mi je pogled okrznuo lice osobe koje je par dana kasnije punilo sve novinske stupce... da, to je to društvo. Za par dana prekinula sam sa malim. Onako, steplo me totalno. Al steplo me da me prerezalo, osjećala sam samo prazninu.... Uglavnom, odmah drugi dan nakon prekida, sjetim se je svog lika i pošaljem sms... neki ono neutralni, tko zna uopće jel se sjeća mene više... Al je sms vrlo, vrlo brzo stigao natrag...Kako se nebi sjećao ... I dogovorimo mi cugicu. Na neutralnom terenu usred grada... Još ja jadna muku mučila dal ću ga uopće prepoznat, samo mi nekako ostalo u sjećanju da je ogroman i taj neki topli pogled... Našli se na cugi, pričali o svemu i svačemu... malko se hvalio, malko se nudio... malko obećavao... Pa smo dogovorili tu večericu. Narednih par dana je zbilja potegao veze i vezice da riješi moj problem... A ja sam se divila kako lik pored svog tog posla stigne, i hoće, meni odgovoriti na sms. A onda smo izašli na večericu...

- 20:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.